Na današnji dan, 29. marta 2008. godine sa životne scene sišao je jedan od najvećih majstora fudbalske igre - Rajko Mitić, koji je naš klub imao. Njegovo visočanstvo, igračka i ljudska gromada je sa ovog sveta otišao u legendu.
Od dana osnivanja 4. marta 1945. godine Crvena zvezda je u svojim redovima imala posebnog čoveka i igrača, koji se svojim igrama, golovima i ponašanjem izdvojio od ostalih konkurenata i postavio na pijedestal fudbala na Balkanu.
Rođen je 6. novembra 1922. godine i počeo je da igra fudbal na livadama beogradskog Košutnjaka, a nastavio je u klubu istog imena, koji se takmičio u trećem razredu Beograda. U leto 1938. godine je postao član omladinske ekipe BSK-a, a kasnije i prvotimac ovog nekada slavnog predratnog kluba.
Od osnivanja Crvene zvezde, 4. marta 1945, bio je njen prvi kapiten i potom prva Zvezdina zvezda. U 14 prvenstvenih sezona nosio je „crveno-beli" dres kao jedan od najboljih igrača u istoriji Crvene zvezde. Odigrao je ukupno 572 utakmice.
Kao kapiten, Mitić je pet puta predvodio „crveno-bele" kad su osvajali titulu prvaka Jugoslavije: 1951, 1953, 1956, 1957. i 1959. godine. I u Kupu Jugoslavije, Mitić je sa Crvenom zvezdom četiri puta osvajao trofej: 1948, 1949, 1950. i 1958. godine.
Posle 13 godina aktivnog igranja, od dresa Crvene zvezde oprostio se 29. novembra 1958. u finalu Kupa protiv mostarskog Veleža (4:0) u Beogradu. Tokom 11 godina igranja za reprezentaciju Jugoslavije, zabeležio je 59 nastupa i za najbolju selekciju dao 32 gola.
Učestvovao je na dva olimpijska turnira - 1948. u Londonu i 1952. godine u Helsinkiju. I oba puta je Jugoslavija osvojila srebrnu medalju.
Kada je prestao da igra, od 1960. do 1966. godine kao viši sportski trener nalazio se na čelu stručnog štaba Crvene zvezde, krajem 1966. postao je član Komisije FSJ za sastav reprezentacije. Najveći uspeh postigao je u Kupu nacija 1968, na kome je Jugoslavija osvojila titulu vicešampiona Evrope.
U legendu je otišao 29.marta ne uspevši da se izbori sa narušenim zdravljem. Tek tada, kako je to uostalom i svojstveno našem narodu, shvatili smo kakvog smo čoveka izgubili. Gospodin, kapiten Zvezde i reprezentacije Jugoslavije, igrač koji je samom svojom pojavom ulivao samopouzdanje saigračima, punih trideset godina, od 1940. do 1970. predstavljao je najznačajniji simbol fudbala na ovim prostorima. Neopterećen slavom i novcem postao je miljenik beogradske omladine koja je nakon Drugog svetskog rata prišla novom klubu koji je predstavljao reakciju i oko sebe okupljao tadašnju jugoslovensku avangardu.
Fudbalski svet sa svih meridijana, zatečen, dirnut i iskreno ožalošćen, siromašniji je za velikog asa, neponovljivog Rajka Mitića. Rajko Mitić nije bio samo naša legenda i sportski ponos, već i jedinstveni heroj fudbalskog sveta. Tako su ga doživljavali Englezi i Francuzi, Rusi i Italijani, Mađari i Španci, ali i Brazilci i Argentinci, svi koji cene ličnost i dostojanstvo, možda najvećeg džentlmena u kopačkama svih vremena, čoveka koji je u svakom trenutku svog života zračio skromnošću, tolerancijom, strpljivošću, hrabrošću, mirnoćom i, nadasve, visokim moralom, koji je iskazivao i dokazivao na sebi svojstven način.