Kao šampion kontinenta Crvena zvezda igrala je za trofeje pobednika Superkupa Evrope i Tojota Interkontinentalnog kupa. Tojota kup se već decenijama igrao na neutralnom terenu u Japanu, a rival je bio pobedik Kopa libertadores iz Južne Amerike čilenaski Kolo Kolo koji je pobedjen pred 60.000 gledalaca u Tokiju 3:0. Crvene zvezda je peharu Kupa šampiona dodala i trofej Interkontinentalnog kupa i zvanično postala najbolji tim na planeti.
Zbog rata koji je već počeo u Hrvatskoj, finale Superkupa Evrope protiv Mančester Junajteda, osvajača Kupa kupova, nije se igrao prema propizicijama. Odigran je samo meč 19. novembra 1991. na Old Trafordu. Iako je Zvezda u potpunosti nadigrala stare sportske prijatelje, a Dejan Savićević blistao na „Teatru snova“, pobednosni pogodak za Junajted (1:0) postigao je Brajan MekKler.
Priliku da godinu okonča drugim međunarodnim trofejom Zvezda je potražila u Tokiju 8. decembra 1991, gde joj je u finalu Interkontinentalnog kupa rival bio čileanski Kolo Kolo, šampion Južne Amerike. Na klupi ekipe iz Santjaga sedeo je Mirko Jozić, pod čijim rukovodstvom je Jugoslavija bila omladinski prvak sveta 1987. godine, a Prosinečki najbolji na planeti u svom uzrastu. Ali Robi je, baš kao i Stojanović, Marović, Šabanadžović i Binić, napustio ekipu odmah po osvajanju titiule prvaka Evrope. Na klupi je Ljubomira Petrovića zamenio iskusni stručnjak Vladica Popović koji je mudro vodio tim do još jednog vrednog internacionalnog trofeja.
Priliku da se proslavi dobio je najmlađi prvotimac našeg kluba, Vladimir Jugović. Njegova dva pogotka (19, 58) i briljantna igra na celom terenu doneli su mu nagradu u vidu automobila Tojote, rezervisanu za najboljeg igrača utakmice. Naš tim je dominirao, igrao je sa autoritetom najboljeg evropskog kluba iako je od finiša prvog poluvremena, od 42. minuta, igrala bez isključenog Savićevića. I sa igračem manje Zvezda je dominirala u nastavku, treći gol u velikoj pobedi 3:0 postigao je Darko Pančev u 72. minutu.
Zvezda je ostvarila sve što jedan fudbalski klub može da ostvari: bila je šampion Evrope i sveta. Sa ove distance, malo je verovatno da će ijedan klub sa istoka Evrope to ostvariti u budućnosti. Opet, to nije delovalo verovatno ni deset godina pre Barija. Priča o slavnoj godini ovde nije završena.
8. decembar 1991, Tokio
Crvena zvezda - Kolo Kolo 3:0
Stadion: Nacionalni u Tokiju. Gledalaca: 60.000. Sudija: Kurt Retlisberger (Švajcarska). Strelci: Jugović u 19. i 58, Pančev u 72. minutu. Žuti kartoni; Vasilijević, Mihajlović (Crvena zvezda), Ramirez (Kolo Kolo). Crveni karton: Savićević (Crvena zvezda) u 42. minutu.
Crvena zvezda: Milojević, Radinović, Vasilijević, Najdoski, Belodedić, Ratković, Stošić, Jugović, Pančev, Savićević, Mihajlović. Trener: Vladica Popović.
Kolo Kolo: Moron, Mendoza, Garido, Margas, Vilhes, Ramirez (od 60. Rubio), Bartićoto, Salvatiera (od 65. Dabrovski), Janez, Pizaro, Martinez. Trener: Mirko Jozić.