U sezoni 1956/57, kada je Crvena zvezda peti put bila najbolja u Jugoslaviji, u fudbalskoj areni se pojavio novi rival – Vojvodina, isto tako opasan, borben i spreman za najveće okršaje. Niko tada na Novosađane nije obraćao pažnju, jer je Zvezda bila zaokupljena splitskim Hajdukom, s kojim se smenjivala u vođstvu sve do osmog kola. Presudna bitka, te jeseni, viđena je u devetom kolu, kada je Crvena zvezda u Beogradu ubedljivo savladala Hajduk sa 3:0, pobegla mu dva boda i do kraja prvenstva je ostala na prvom mestu.
Ozbiljan pretedent na prvo mesto je bila i Vojvodina, koja je u poslednjem kolu jesenjeg dela šampionata pobedila zagrebački Dinamo (3:1), a Crvena zvezda je izgubila od Lokomotive sa 1:0 i to na svom terenu. Uprkos neočekivanom porazu, Zvezda je zadržala prvo mesto sa 24 boda, ali i samo sa bodom više od prvog pratioca iz Novog Sada.
Crvena zvezda: Vladimir Beara 17 -14 primljenih golova, Stevan Veselinov 4, Vladimir Durković 6-1, Miljan Zeković 22, Momčilo Ilić 1, Bora Kostić 24-27, Srboljub Krivokuća 9-9 primljenih golova, Predrag Marković 2, Rajko Mitić 21-4, Branko Nešović 6, Vladica Popović 24-1, Ivan Popović 12-7, Anton Rudinski 24-12, Ljubiša Spajić 23, Branko Stanković 18, Nikola Stipić 1, Lazar Tasić 25-2, Ivan Toplak 12-6, Novak Tomić 5, Dragoslav Šekularac 23-4, Jovan Cokić 7-2.
Trener : Milovan Ćirić.
U nastavku šampionata, Vojvodina je u stopu pratila Crvenu zvezdu, a derbi prvenstva je odigran u Novom Sadu. Rudinski je u 66. minutu doveo Zvezdu u vođstvo, ali je deset minuta kasnije Vukelić izjednačio rezultat. Međutim , tri minuta pre kraja utakmice Ivan Popović je doneo veliku pobedu našem timu. Tada je konačno presečen Gordijev čvor i svima je bilo jasno ko će biti šampion. Crvena zvezda je titulu teoretski obezbedila već tri kola pre kraja, a na kraju prvenstva njen bilans je bio ovakav:26-17-5-4, 66:23, 39.
TELEFON CEO- CRVENO-BEO