Rajka Mitića, prvu Zvezdinu zvezdu koja je preminula na današnji dan 2008, voleli su svi, ne samo zvezdaši već i protivnički igrači i navijači. Fudbalskim umećem i sportskim ponašanjem, stavom, odmerenošću i kulturom izazivao je poštovanje gde god se pojavio. Prenosimo vam kako ga pamte Svetozar Mijailović, predsednik Crvene zvezde i naš istaknuti igrač Stanislav Karasi, šta je o njemu govorio Matija Bećković, a pisao 1958. Nikola Stipić.
- Bio je pre svega veliki čovek. Fenomenalan igrač, a kasnije i sjajan funkcioner. Takođe, bio je i odličan novinar. Vrlo rado se sećam perioda sa njim i moram da priznam da sam ga iskreno voleo. Rajko Mitić je prva "Zvezdina zvezda" i prvi fudbalski mađioničar. Bio u Zvezdi i kada nije fizički prisutan, svi su ga obožavali, preko saigrača, do publike koja je svaki njegov potez ispraćala ovacijama. Fudbalska legenda koja i dalje živi – rekao je predsednik našeg kluba Svetozar Mijailović.
Stanislav Karasi je imao tu čast da nasledi Rajkovu „osmicu“.
- Imao sam tu izuzetnu čast da zadužim njegov dres, da se družim sa njim decenijama. Bio je veliki as, gospodin u kopačkama, sjajan pedagog kao trener, ljudska veličina a uvažen kao novinar Tempa i publicista. Veliko ime i simbol Crvene zvezde. Pričali smo mnogo, a kad sam ga pitao jednom prilikom da mi poredi njegovo i moje vreme uzvratio mi je rečima „vi ste za nas mlazni avioni“. Umeo je da te usmeri pravilno, savetuje nenametljivo. Znao sam ga decenijama a nikad ga nisam video namrgođenog. Uvek se smejao, bio je šeret, spreman za šalu, ali uvek dostojanstven, hladnokrvan, kako sam voleo da kažem – džentlmen bez odela – ponosno priča bata Stane.
Naš istaknuti književnik Matija Bećković održao je impresivan govor kada je ispred glavnog ulaza stadiona koji nosi ime „Rajko Mitić“ postavljena i njegova bista.
- Legendarni Rajko Mitić bio je spomenik za života! Spomenik je u ulici Rajka Mitića, a slava mu je svuda po zemljinoj lopti! Govoreći za života Desanke Maksimović, rekao sam da će ona imati spomenik koji niko nikad neće rušiti i ulicu kojoj nikad niko neće menjati ime. Te reči mogu ponoviti i u ovoj prilici. Stadion „Rajko Mitić” neće nikada promeniti ime, niti će ikad iko srušiti njegov spomenik u njegovoj ulici. Kada sam bio na raspustu pedeset i neke, Zvezda je svratila u Slavonski Brod da odigra prijateljsku utakmicu sa tamošnjim Metalcem. Kada sam se vratio, moj tetak mi je rekao: „Eto, da nisi išao da vidiš majku, video bi Rajka Mitića.“ Nikad nisam prežalio što tu nisam bio, a želja mi se ispunila tek u Beogradu, gde me je sa Rajkom upoznao zajednički prijatelj, partizanovac Duško Radović. Oni su bili najbliži prijatelji i komšije - rekao je Bećković.
I otkrio tada...
- Za moj ne samo zvezdaški naraštaj Rajko je bio herojska ličnost i moralni gorostas. On je fudbalski teren pretvorio u polje časti. Bio je ne samo veliki igrač nego i moralni arbitar, sudija nad sudijama, neugasiva zvezda Crvene zvezde. Moje okruženje niko nije mogao razuveriti da Zvezda nije i poslednje utvrđenje srpske demokratije i slobode. Bez obzira na to ko je njome vladao, Rajko Mitić je bio nesavijana zastava na Zvezdinoj tvrđavi. To je bilo vreme kad se jedino na fudbalskim utakmicama rezultat nije znao unapred. Fudbalska liga je zamenila višepartijski sistem. U jednopartijskom sistemu bilo je dozvoljeno imati različita mišljenja i navijati za različite klubove. Ko se zagleda u tadašnje fotografije, lako će uočiti da se niko od komunista nije češljao na razdeljak. A kako se češljala vrhuška, češljali su se i ostali. Ali nije Rajko Mitić! Desna polutka imala je razdeljak na levoj strani, a desna Srbija je šaputala da se tako češljao kralj Petar Drugi. Kapa dole bronzanom Rajku Mitiću - završio je Matija Bećković.
Odu Rajku na oproštajnoj utakmici protiv Veleđa 1958. napisao je nekada veliki novinar Nikola Stipić.
- Za mnoge će ostati tajna čime je to Rajko fascinirao igrače, stručnjake, novinare. Kako je to igrao čovek kome kao da je sve polazilo za nogom. U fudbalu, najteže je igrati – jednostavno. A, Rajko je bio primer racionalnog savršenstva, pri čemu je kod njega sve bilo podređeno kolektivu, igri tima. Nikad nijedan suvišan potez, nijedan rizičan dribling. Delio je lopte, kao da je i na potiljku imao oči, davao golove kao da je to najlakša stvar na svetu. A, sve to uz mnogo trčanja, truda, kao mašina, koja stalno otkucava uspele poteze, podstiče saigrače, drži sve konce igre. Pri tom, nikad nije podigao glas. Nikad da podvikne, ukori, uvek da ohrabri kao da igračima daje krila... - napisao je Stipić 1958. godine.
Od kakvog je materijala bio skovan Rajko Mitić, najbolje svedoči i priča na koji je način odbio ponudu brazilskog Botafoga. Predstavnik tog kluba bio je ugledna ličnost, član brazilske vlade, inače profesor univerziteta i poznati lekar. Čestitajući Rajku na igri izrazio je želju da on ostane u Riju i zaigra za njih. Nuđeno mu je sve što poželi, od novca do toga da mu porodicu prebace u Rio.
- Da li biste vi došli u Jugoslaviju? – potao je Rajko predstavnika Botafoga pošto ga je pažljivo saslušao.
- Ja? Šta bih ja radio tamo kod vas? – uzvratio je Brazilac.
- Vi ste izvanredan lekar, čuveni specijalista, a mi nemamo dovoljno lekara. Dođite, učinićemo sve što želite, daćemo vam odlične uslove – nastavio je Rajko.
- Ali, to je nemoguće! Ja sam ovde potreban, ovde ima toliko posla. Ja, najzad, veoma volim svoju zemlju – branio se Brazilac.
- I sa mnom je isti slučaj. Ja sam potreban svojoj Crvenoj zvezdi i iznad svega volim svoju zemlju. Da li vam je sada jasno zašto ne mogu da ostanem kod vas, bez obzira na to šta ćete mi vi ponuditi – poenitao je Mitić.
E, takav je bio Rajko Mitić.