Na današnji dan pre 17 godina napustio nas je jedan od najistaknutijih fudbalera i trenera u bivšoj Jugoslaviji, Branko Stanković. Mnogo toga je Ambasador, kako su ga navijači zvali zbog gospodskog držanja, podario našem klubu i zato ga se i danas svi sećamo, a posebno crveno-beli fudbaleri koje je predvodio sa klupe i sa kojima je osvajao trofeje. Zato smo novu epizodu serijala „Legende Marakane“ posvetili upravo njemu.
O saradnji sa trenerom Brankom Stankovićem govorili su njegovi učenici, neki od najuspešnijih fudbalera u istoriji našeg kluba. Prenosimo vam najzanimljivije delove.
- Stane je bio ekstremno strog. Kod njega nije smela da se zapali cigara, ni slučajno da se izađe negde na piće pre utakmice. On je sve znao, svaki naš korak, jer je imao ljude koji su nas kontrolisali po gradu. Vodio nas je u karantin i pre i posle utakmice - govorio je Dušan Staja Nikolić.
Za Dušana Savića saradnja sa jednim od najčuvenijih trenera crveno-belih bila je plodonosna.
- Branko je bio jedan od najpoštenijih, a verovatno i najpošteniji čovek koji je radio u fudbalu. Njegova filozofija je bila da mi kao igrači Crvene zvezde moramo sve da znamo. Njegovo je bilo da nas pripremi fizički za mesta na kojima možemo najviše da doprinesemo timu i da održava disciplinu. Nismo igrali mnogo lep fudbal u to vreme kada je Stane bio trener, ali za to vreme smo dva puta bili šampioni države, osvojili smo Kup i igrali smo finale Kupa UEFA, a stadion je gotovo uvek bio pun - rekao je legendarni Savić.
Kako ističe Cvijetin Blagojević, Stanković je svojom pojavom i ponašanjem u potpunosti opravdao nadimak koji je nosio.
- Bata Stane je po dolasku u Crvenu zvezdu insistirao da i ja pređem u klub. On je bio gromada, trenerski bard, Ambasador. On je imao harizmu, pojavu, krasilo ga je poštenje i pored sve priče o tome kako je imao čvrstu ruku, bio je mekan čovek u duši. Držao naz je čvrsto jer je to bio jedini put do uspeha. Od 365 dana godišnje mi smo 300 dana provodili u karantinu, a to se pokazalo kao ispravno. Samo poštovanje prema njemu, bio je legenda - rekao jeo svom dugogodišnjem treneru Blagojević.
Vojnička disciplina nije teško padala našem nekadašnjem levom beku Milanu Jovinu.
- Izvanredan čovek, pošten, vredan, rada koji je od nas zahtevao disciplinu. Kod njega nije bilo vrdanja. Nije imao strah da "udari" na glavne igrače, i tako je kod nas ostalih gradio autoritet. Znao je kako da se postavi. Jeste bio strog, ali umeo je i da popusti i da se šali sa nama. Neverovatan čovek i trener - reči su Milana Jovina.
Sve četiri godine, koliko je Stanković proveo na klupi Zvezde, Zdravko Borovnica bio je u ekipi.
U to vreme je najvažnija stvar bila disciplina. Mi smo bili primer svima. Nikad nijednog fudbalera Zvezde niste mogli da vidite u sortsu i papučama u gradu. Morali smo u svakom momentu da predstavljamo ovako veliki klub. Sa 22 godine sam bio kao vojnik u Zvezdi, znao sam da u 11 sati moram da budem kod kuće i vikendom i praznicima. Mnogo puta sam u šali rekao da je generacija koja je sve četiri godine bila pod komandom Ambasadora odmah zaslužila penziju. To je za nas bilo osam ciklusa priprema sa njim, tokom kojih smo imali po tri ili četiri treninga na dan - prisetio se Borovnica.
Disciplinu popularnog ambasadora dobro je zapamtio i Boško Đurovski.
- U to vreme smo morali krišom da proslavljamo pobede. Sećam se kada posle neke utakmice izađemo u tada popularni "Mažestik", a trener Stanković pošalje pomoćnika Stevu Ostojića da nas kontroliše, a Bata Steva nas nekad prijavi, a nekad nam progleda kroz prste - kroz osmeh je rekao Đurovski.
Stevan Ostojić imao je tu čast da na klupi Crvene zvezde bude pomoćnik Branka Stankovića.
- O Stankoviću oduvek govorim sve najlepše, i kao čoveku i kao treneru i igraču. Njegova supruga se uvek čudila kako nas dvojica možemo da se složimo, jer smo obojica čvrste ruke. Branko je prvih šest meseci, iako mi to nikada nije rekao, analizirao i procenjivao moje ponašanje. Posle toga, pod njegovom komandom sam sve radio. On je bio zadužen za loptu, a ja za sve gde je uključena lopta. Imao sam punu slobodu u radu i znao sam da će uvek za svaku odluku on stati iza mene. Zato ga još više poštujem. Bio sam mu kao treći sin - seća se Ostojić