Na današnji dan 1922. godine rođen je jedan od najvećih majstora fudbalske igre koje je naš klub imao. Njegovo visočanstvo, igračka i ljudska gromada Rajko Mitić.
Od dana osnivanja, 4. marta 1945. godine, Crvena zvezda je u svojim redovima imala posebnog čoveka i igrača, koji se svojim igrama, golovima i ponašanjem izdvojio od ostalih konkurenata i postavio na pijedestal fudbala na Balkanu. Velika većina zaljubljenika u crveno-belo nikada nije imala priliku da vidi na terenu čarolije koje je izvodio legendarni fudbaler Crvene zvezde i prva zvezda najtrofejnijeg srpskog kluba, Rajko Mitić. Čuli su samo da je jedan veliki gospodin svojom harizmom, fudbalskim znanjem i golovima obeležio početnu eru stvaranja sportskog giganta istočne Evrope. Rođen je 19. novembra 1922. godine i počeo je da igra fudbal na livadama beogradskog Košutnjaka, a nastavio je u klubu istog imena, koji se takmičio u trećem razredu Beograda. U leto 1938, postao je član omladinske ekipe BSK-a, a kasnije i prvotimac ovog nekada slavnog predratnog kluba.
Od 1944. godine, kao borac inžinjerske brigade NOVJ zajedno sa Đajićem i Jezerkićem, nastavlja da igra, da bi 4. marta 1945. postao igrač Crvene zvezde, a kasnije i njen kapiten i prva Zvezdina zvezda. U 14 prvenstvenih sezona nosio je „crveno-beli" dres kao jedan od najboljih igrača u istoriji Crvene zvezde. Odigrao je ukupno 572 utakmice i postigao 262 gola. Kao kapiten, Mitić je pet puta predvodio „crveno-bele" kad su osvajali titulu prvaka Jugoslavije: 1951, 1953, 1956, 1957. i 1959. godine. I u Kupu Jugoslavije, Mitić je sa Crvenom zvezdom četiri puta osvajao trofej: 1948, 1949, 1950. i 1958. godine. Posle 13 godina aktivnog igranja, od dresa Crvene zvezde oprostio se 29. novembra 1958. u finalu Kupa protiv mostarskog Veleža (4:0) u Beogradu. Tokom 11 godina igranja za reprezentaciju Jugoslavije, zabeležio je 59 nastupa i za najbolju selekciju dao 32 gola.
O životu i događajima koji su vezani za čika Rajka, ispričane su mnoge priče i anegdote.
Jedna od njih glasi da su svojevremeno Brazilci izrazili želju da razgovaraju sa Rajkom Mitićem. Rekli su da bi želeli da predlože desnoj polutki našeg državnog tima da ostane u Riju i da igra za njihov klub. Predstavnik kluba Botafoga bio je ugledna ličnost, član brazilske vlade, inače profesor univerziteta i poznati lekar. Ponašao se vrlo korektno. Nije to bio uobičajeni način „vrbovanja“, na koji su naši fudbaleri ponekad nailazili na gostovanju u inostranstvu. Rajko Mitić je odmah shvatio situaciju. Znao je da su Brazilci veoma osetljivi kada su u pitanju ozbiljni i ugledni ljudi i zato je vodio razgovor s puno takta. Predstavnik kluba Botafogo čestitao je našem fudbaleru na odličnoj igri i izrazio želju da on ostane u Riju i prijavi se u njegov klub.
„Mi smo spremni na svaku materijalnu žrtvu!“, završio je svoju ponudu.
„Ja ne mogu da ostanem kod vas“ mirno je odgovorio Rajko.
„Zašto? Biće vam kod nas dobro. Dobićete toliko para da ćete biti osigurani za ceo život.“
Mitić se našao u nezgodnoj situaciji, ali je našao ubedljiv razlog: ,,Ja imam kod kuće oca i majku...“
„Svejedno!’’ prekide ga Brazilac. „Dovešćemo i njih o našem trošku u Rio.“
„...i tri brata i tri sestre“ nastavio je Mitić.
„I njih ćemo dovesti. Poklonićemo vam divnu kuću i živećete kao mali car.“
Mitić udahnu duboko i dade se u misli šta bi još mogao da navede kao jak razlog da bi odbio ponudu predusretljivih Brazilaca. I dosetio se!
„A da li biste vi došli u Jugoslaviju?“, zapitao je predstavnika kluba Botafogo.
„Ja?“, začudi se Brazilac. „Šta bih ja radio tamo kod vas?“
„Vi ste izvanredan lekar, čuveni specijalista, a mi nemamo dovoljno lekara. Dođite, učinićemo sve što želite, daćemo vam odlične uslove.“
„Ali, to je nemoguće! Ja sam ovde potreban, ovde ima toliko posla. Ja, najzad“, isprsio se i gordo pogledao Mitića: „veoma volim svoju zemlju.“
„I sa mnom je isti slučaj. Ja sam potreban svom klubu i iznad svega volim svoju zemlju. Da li vam je sada jasno zašto ne mogu da ostanem kod vas, bez obzira na to šta ćete mi vi ponuditi.“
Predstavnik kluba Botafogo je ustao i srdačno stegao ruku Rajku Mitiću.
*
Crvena zvezda je došla na turneju u Brazil. Dok je šetao ulicom sa drugovima na Mitića je izvršen „prepad“. Naime, na Zvezdinog kapitena, koji je inače bio poznat i u ovoj sredini, kao fudbalska legenda, nasrnula su tri čoveka. Uperili su mu revolver u lice i naložili mu da se nasmeje. Ne shvatajući situaciju, Mitić se zbunjeno nasmejao, iako mu do smeha nije bilo. Ljudi koji su iznudili ovaj smeh od Rajka Mitića za čas su na proizvode svoje fabrike sapuna zalepili osmeh proslavljenog fudbalera.
Rajko se zaista dobro nasmejao ovom marketiškom triku „napadača“. Već u sutrašnjoj štampi naš fudbalski as, kao „igrač Evrope broj 1“, reklamirao je svojim osmehom „brazilski sapun za dame i decu“.
*
Koliko je Rajko Mitić bio voljen, cenjen i za sve protekle decenije gotovo antologijski prisutan u svetskoj fudbalskoj javnosti, potvrđuje i omaž koji su mu novinari londonskog Bi-Bi-Sija posvetili u svojoj udarnoj radijskoj emisiji.
Istakli su, na primer, da su odlazak Rajka Mitića u večnost doživeli kao gubitak svog ser Stenlija Metjusa i da se takvi fudbalski i ljudski kolosi rađaju jedanput u stotinu godina. Rajko Mitić je, prema ocenama Engleza, svojim odnosom prema fudbalu i životu, i nadasve, svojom harizmom, podstakao svojevremeno ljude u Zvezdi da zvanično, od generacije do generacije, od epohe do epohe, proizvode zvezde, jer su za takav posao imali „svetskog neprelaznog barjaktara“.
*
Rajko Mitić je dan pre godišnjice svog svog rođenja dobio i spomenik ispred zapadne tribine stadiona koji već nosi njegovo ime. Sada će uvek biti tu, posmatraće nas, sve nas koji prolazimo pored njegovog lika, i terati da budemo još vredniji, časniji i pošteniji. Da budemo kao on.