Krasnodar je grad koji se pruža na približno sličnoj geografskoj širini kao i Begorad, a takođe klima je gotovo identična kao u našem glavnom gradu. Zato usijan asfalt i vlaga u vazduhu koju donosi vetar sa Crnog mora nisu bili nepoznanica za naše fudbalere po sletanju u Krasnodar.
Iako su bili smešteni u hotelu u glavnoj ulici, gde god da su članovi delegacije crveno-belih usmerili pogled, videli su obilje drveća i zelenih površina. Zato koračanje kroz Krasnu ulicu podseća na šetnju kroz park.
Grad koji predstavlja nezvaničnu prestonicu ruskog juga u 18. veku osnovala je Katarina Velika. Druga Katarina koja je vrlo značajna za istoriju ovog grada jeste sveta Katarina Aleksandrijska koja se poštuje kao zaštitnica grada.
Krasnodar, koji se nalazi na obalama reke Kuban, ima mnogo pogodnosti za svoje stanovnike. Kao poklon Narodne biblioteke, ukoliko skenirate kodove koji su dostupni na stubovima duž pešačke zone, automatski na svom telefonu dobijate knjigu u pdf formatu. Takođe, u glavnoj ulici nalazi se mnoštvo kafića i restorana u kojima se služi sve, od nacionalne kuhinje do brze hrane. Kako biste se zabavili u potrazi za pravim mestom na kome ćete probati neki ruski specijalitet, ili kako bi vam sama šetnja lepše prošla, sa razglasa koji se nalaze na semaforima tokom čitavog dana čuje se muzika, koja daje posebnu notu ovom mestu u kome živi preko 773 hiljada stanovnika. Dekoracija je neizostavan deo Krasnodara. Lampioni u raznim bojama i svetlucavi ukrasi neretko se nalazi na ulicama ovog grada, tokom čitave godine.
Posebnu pažnju turistima na ulici privlače automobili. Ne zato što u luksuzni, ni novi, već zbog činjenice da je preko 60% njih bele boje. Vrlo često kada pogledate niz ulicu videćete niz belih tačaka koje se pomeraju, i koje, samo ponekad, preseče neki zalutali vozač crvenog, plavog ili nekog drugačijeg automobila. Odakle stanovnicima Krasnodara tolika ljubav prema belim prevoznim sredstvima, ostalo je nepoznato.
U ovom gradu nalaze se ogromne rezerve gasa. Zanimljivo je to da se zato izolacija u građevinarstvu uopšte ne koristi, gas je toliko jeftin da se stanovnicima više isplati da daju novac na grejanje.
Šetajući kroz ulice Krasnodara ne možete da se otmete osećaju da se baš tu prepliću dva sveta - duh socijalazma i modernog doba. Strogi centar grada, koji obiluje spomenicima i skulpturama karakterističnog ruskog stila je kulturno zaštićen i izgradnju objekata ovde može izvrsiti samo država. U ostalim delovima grada užurbano se radi na modernizaciji pa se tako neretko sreću soliteri inovativnog dizajna i raznih boja, koji pokazuju koliko se ulaže u razvoj Krasnodara.
Jedan od najvećih pokazatelja toga jeste i stadion Krasnodar arena, koji je izgrađen 2016. godine, a koji po svemu onome što nudi iznova i iznova ostavlja svoje posetioce bez daha. Ovo velelepno zdanje smešteno je na oko 20 minuta vožnje od centra grada, ukoliko imate sreće da ne zapadnete u gužvu. U suprotnom, osetićete na svojoj koži jedan od najvećih problema Krasnodara. Loše osmišljeni prilazi stadionu mogu vas zadržati i preko 30 minuta duže na putu do svog mesta na tribini.
Ukoliko ste se već našli u saobraćajnoj gužvi obradovaće vas činjenica da je pri izgradnji stadiona podjednako vođeno računa i o njegovoj spoljašnosti, te ćete tako uživati u pogledu na objekat koji spolja izgleda kao koloseum i koji ničim ne nagoveštava da se iza njegovih zidina odvijaju fudbalski okršaji. Velika površina oko same arene je perfektno uređena, na njoj se nalaze tereni koje koriste polaznici Omladinske akademije kluba. Tu su i parkovi, vrtići, uređene zelene površine – sve što je potrebno za relaksaciju i uživanje.
Kada preko prostranih parkinga uđete na stadion ljubazno osoblje će vam pomoći da nađete svoje mesto, a vi ćete po izlasku na tribine ostati zaslepljeni sjajem reflektora i LED ekrana koji se nalaze iznad tribina, čitavom dužinom stadiona. Od dominantne zelene boje pažnju će vam odvlačiti animacije koje se smenjuju na impozantnom ekranu, a koje imaju za cilj da vas još više približe igračima i događajima na terenu. Trava izgleda poput tepiha, nema atletske staze, a sve na stadionu je u bojama kluba, zeleno-crno. Sve četiri tribine su pokrivene i, uz zvučne efekte i inovativno osmišljene animacije na velikom ekranu, stičete utisak da se nalazite izolovani, u nekoj potpuno drugačijoj dimenziji. Dimenziji koja je vlasika kluba koštala 310 miliona dolara.
Publika koja u sve većem broju dolazi na utakmice Krasnodara ume da isprati svaku akciju, da podrži svoje fudbalere, ali i da zvizducima izrazi negodovanje kada se na terenu ništa ne dešava. Ne očekuju ništa manje nego da se igra na terenu podudara sa svim fascinantnim stvarima koje su napravljene oko njega.
Jedno je sigurno, Krasnodar ubrzanom izgradnjom i velikim ulaganjima ima tendenciju da postane jedno od omiljenih mesta turistima, ali i do tada svakom posetiocu, barem nekim delom, osvoji srce.