Fudbaleri Crvene zvezde pripremaju se prvu utakmicu trećeg kola kvalifikacija za Ligu Evrope, a jedan od igrača koji s nestrpljenjem iščekuju da utakmica počne je i Luka Adžić.
Ove sezone Luka je nastupio na dve utakmice, a protiv Radničkog na premijeri sezone našao se u startnoj postavi. Poverenje trenera opravdao je veštom asistencijom za gol u završnici prvog dela igre.
— Prošle sezone sam imao deset nastupa, a mislim da sam mogao da ih imam i više. Zadovoljan sam, ipak, jer sam izlazio iz teške povrede. Dao sam dva gola, jedan jako bitan u Milanovcu. Sada je sezona počela asistencijom i ubeđen sam da ću imati veću minutažu nego prošle sezone — govori Adžić.
I golovi i asistencije koje je imao bili su veoma atraktivni.
— To su trenuci, to je stvar inspiracije koja dođe u jednoj sekundi. To sam, nekako, ja u takvim situacijama. Ali, manje je važno to da li su potezi atraktivni ili ne. Bitno je da asistencija i golova bude što više.
Adžić smatra da je veoma važno to što je Crvena zvezda novu sezonu otvorila pobedom.
— Prvo kolo je bilo dosta teško, a Zvezda uvek ima problema u tom prvom kolu. Nastala je ta neka loša tradicija, ali mislim da smo dobro odigrali. U mlađim kategorijama nisam imao problema sa otvaranjem sezona, preneo sam tu svoju enegiju i u ovu sezonu, a mislim da igrač Zvezde nikada ne treba da ima strah ni od jednog protivnika, posebno u našoj ligi gde smo uvek mi favoriti. Što se mene lično tiče, mislim da nisam još uvek dovoljno fizički spreman. Mislim da ću polako kroz utakmice da podižem kondiciju i da ću uskoro biti spreman za svih 90 minuta — rekao je Adžić koji se za sada dobro uklapa u Zvezdinu ekipu.
— Odlično se snalazim sa Anđelkovićem na levoj strani. Mogu da igram i na poziciji špica, polušpica. To sam najčešće i igrao, ali što sam stariji sve više me stavljaju na levi bok.
Ekipa se ozbiljno priprema za utakmicu protiv Sparte iz Praga. Luka je uporedio atmosferu pred veliku evropsku utakmicu sada i iz perioda kada nije bio u prvom timu.
— Mnogo je drugačije sada. Kada si navijač, sa strane sve to drugačije izgleda. Gledaš igrače u tunelu kako izlaze, kakva je atmosfera pre utakmice, osluškuješ pun stadion... Kad si na terenu nekako sve to doživljavaš normalnije nego navijač, prizeminiji si i koncentrisaniji. Mirniji sam na terenu nego na tribinama. Ranije kada god bih se spremao da gledam Zvezdu u Evropi, imao sam nenormalnu tremu, veću od igrača. Što se tiče same utakmice, ne bih ništa najavljivao. Imamo i starije igrače koji treba da pričaju o tome. Ja čekam svoju šansu, a ukoliko je dobijem, trudiću se da je iskoristim i daću 100% svojih mogućnosti. Mislim da sam negde pročitao da je Sparta favorit, ali ja ne mislim tako — rekao je Adžić.
Za kraj, Adžića smo pitali zašto je odabrao broj 11.
— U Omladinskoj školi sam najčešće nosio desetku, a moj otac je u Crvenoj zvezdi nosio sedmicu. To su dva broja koja sam najviše želeo, ali bili su zauzeti. Pošto sam u svojoj poslednjoj sezoni u Omladinskoj školi nosio broj „11“, odlučio sam da to nastavim i u prvom timu. Ta tri broja su mi sada najdraža, a planiram da ostanem veran „jedanaestici“ — otkrio je Adžić.