Isto ime, isti datum rođenja, isti tok fudbalske karijere, samo su neke od brojnih podudarnosti u životima Zvezdinih prvotimaca Stefana Ilića i Stefana Miloševića. Ove nedelje bolje ćemo vas upoznati sa tandemom koji se poznaje i druži već punih 11 godina.
- Iako smo iz različitih gradova upoznali smo se i pre nego što smo došli u Omladinsku školu Crvene zvezde. Sećam se turnirâ u mom rodnom gradu Kostolcu na koje je Stefan dolazio sa svojom školom fudbala „Kraguj” iz Kragujevca. Oni su uvek bili bolja ekipa od nas, ali reći ćemo da smo izjednačeni po broju pobeda iz tog perioda. Igrli smo više puta jedan protiv drugog i tako je naše prijateljstvo započelo pre punih 11 godina – otpočeo je priču Milošević.
- Uvek je padalo dosta golova na utakmicama mlađih kategorija, sigurno sam se nekad upisao u listu strelaca kada sam igrao protiv Stefana. Da pamtim takve stvari verovatno bih sada imao dosta materijala za šalu. Teško da je bilo ko u to vreme mogao da pretpostavi da će neko od nas dvojice jednog dana preći u Crvenu zvezdu, a još manje da ćemo obojica u tome uspeti. Stvarno je retkost da se sve ovako poklopi u karijerama kao nama – rekao je Ilić.
U Omladinsku školu Crvene zvezde stigli su u razmaku od samo dva dana.
- Sa deset godina zaigrali smo zajedno u Omladinskoj školi Crvene zvezde i tada smo tek shvatili da se poznajemo od ranije sa tih turnira. Najzaslužniji za moj tadašnji put do crveno-belog dresa je trener Dejan Gluščević. U Kragujevcu je moja škola fudbala igrala prijateljsku utakmicu sa Zvezdom, neočekivano smo pobedili 4:2, postigao sam tri gola i verujem da me je to i preporučilo da pređem u Zvezdu – rekao je Ilić.
- Na isti način sam i ja došao u Zvezdine mlađe selekcije. Igrali smo prijateljsku utakmicu, doduše protiv gotovo dve godine mlađih fudbalera Crvene zvezde i zato smo ubedljivo trijumfovali. Na tom meču me je zapazio trener Dejan Gluščević, tu je bio i direktor Omladinske škole Mitar Mrkela i oni su najzaslužniji što sam prvi put obukao crveno-beli dres – rekao je Milošević.
Od perioda omladinaca nisu menjali svoje pozicije u timu.
- Od prvog treninga igram na poziciji napadača, to je najzapaženije mesto u timu pa mi je verovatno zato oduvek i bilo interesantno. Odbrana me nikada nije zanimala i na moju sreću nijedan trener me nije video kao defanzivca – rekao je Zvezdin napadač.
- Igrao sam na više mesta u timu dok nisam sebe pronašao na levom beku. To se desilo kada sam došao u Zvezdinu Omladinsku školu. Tada sam prebačen u odbranu, a pošto zbog visine nisam mogao da igram štopera našao sam se na beku. Svako dete želi da bude napadač, da postiže golove, retko ko voli da bude u pozadini, ali kako sam sve bolje upoznavao fudbal video sam da su svi igrači u timu podjednako zaslužni, kako za svaki postignut, tako i za primljen gol. Svoju šansu u napadu mogao sam da tražim samo prodorima po boku, nisam nikada mogao da budem tako dobar napadač kao Ilić – rekao je Milošević.
Period poveden u Zvezdinoj Omladinskoj školi pamte po pobedama i osvojenim trofejima.
- Kada si omladinac Zvezde svi protivnici te poštuju i nekako drugačije gledaju na tebe, imaju poštovanje prema grbu koji nosiš na dresu. Taj period pamtim po tome koliko smo svi bili bezbrižni. Tada smo fudbal shvatali kao zabavu, želeli smo da se istrčimo i provedemo kvalitetno vreme sa drugarima. I dalje se čujem sa drugovima koji su u tom periodu igrali sa mnom. Nažalost, mislim da niko osim Filipa Jankovića iz te naše generacije nije debitovao za prvi tim Zvezde, ali su svi uspešni u svojim klubovima danas – rekao je Ilić.
- Nas dvojica smo putovali u Beograd na treninge tri puta nedeljno i dolazili na utakmice vikendom. Ustajali smo malo ranije od svojih vršnjaka kako bismo uspeli sve da postignemo, posle treninga išli smo redovno u školu. To je trajalo do 16. godine, ali ništa nam nije bilo teško zato što kada nešto iskreno voliš nema nepremostivih prepreka. Polovinu puta smo išli istim autobusom i mislim da je to period kada smo se najviše i zbližili, dosta vremena i van terena smo provodili zajedno. Vremenom sam shvatio kakva je osoba, našli smo dosta zajednikih tema i zahvaljujući sportu tekao sam pravog prijatelja – rekao je levi bek.
Od svog prvog mandata u crveno-belom dresu ovaj dvojac se nije mnogo promenio.
- Iz vremena kada smo se upoznali Stefan je promenio samo frizuru, tada je imao dugu kosu. Po liku i ponašanju danas je potpuno isti, i dalje ne podnosi da gubi – rekao je Milošević.
- Milošević je promenio nadimak, tada smo ga svi zvali Zec. Frizura mu je ostala ista, fizički se nije promenio, a igrački je samo napredovao – poručio je mladi napadač.
Nakon omladinskog staža usledio je zajednički odlazak u subotički Spartak.
- Nisam se iznenadio kada sam video Ilića i u Spartaku, on je došao malo posle mene i pitao me je za savet kada je donosio odluku gde će da nastavi svoju karijeru. Imao je ponudu da pređe i u Jagodinu, ja sam ga posavetovao da izabere Spartak zato što je tamo bilo više ljudi koje poznaje, stoga bi mu i period adaptacije lakše pao. Čini mi se da se nije pokajao – rekao je Milošević.
- Ispostavilo se da mi je dosta pomogao njegov savet pošto je kasnije Jagodina ispala iz lige. Ko zna gde bih bio sada da sam krenuo drugim putem. U Subotici smo, hteli to ili ne, morali da provodimo dosta vreme zajedno. Mali je grad, nema mnogo stvari koje možeš da radiš u slobodno vreme tako da smo svakog dana posle treninga pili kafu zajedno. Čak i da izađem sa nekim drugim na piće, bude i on u istom lokalu, nisam mogao da mu pobegnem – rekao je Ilić.
Dobro razumevanje bez mnogo reči preneli su i na teren.
- Iako je Stefan bek voli dosta da se ubacuje u napad, zaluta napred i zato sam čak ja kao napadač njemu nekoliko puta asistirao za gol. Sećam se utakmice koju je Spartak igrao protiv Mladosti iz Lučana kada smo pobedili 2:0, on je jedan gol postigao, a kod drugog je asistirao. Bio je igrač utakmice, evo malo i da ga pohvalim – u šaljivom tonu rekao je Ilić i nastavio – S druge strane, on je meni namestio verovtno sve golove koje sam dao u dresu Spartaku.
- Nije baš svaki gol moja zasluga, ali razumemo se dobro na terenu, valjda baš zato što se toliko dugo poznajemo. Pamtim utakmicu protiv Metalca, čini mi se da je ona dosta uticala na pozitivan razvoj Stefanove krijere. Dao je tri gola na tom meču i nekako mu je od tada krenulo, usledile su sve bolje partije, kao i prelazak u Zvezdu nešto kasnije – rekao je Milošević.
Iako prepuni zanimljivih slučajnosti, temperamenti na terenu im se potpuno razlikuju.
- Na terenu sam dosta smiren, ne reagujem burno i ne pokazujem emocije, pa tako ne volim ni kada to neko radi kada ja pogrešim. Čak i kada me nešto na terenu iznervira to sklonim u drugi pan, fokusiran sam samo na igru – rekao je Ilić.
- Ja sam dosta temperamentniji, retko kada mogu da se suzdržim kada se iznerviram. Lakše mi je da kažem šta mi zasmeta. Možda nekada umem da budem pregrub u tim trenucima, ali ne radim to iz loše namere niti da bih se pravio pametan, jednostavno mi je lakše kada kažem sve što mislim – rekao je levi bek.
Zajedno su postali deo istorije – branili su boje Srbije na Svetskom prvenstvu na Novom Zelandu i postali svetski prvaci.
- Kada bi neko pisao knjigu ne bi mogao da izmisli toliko zajedničkih trenutaka i sličnosti kao što nas dvojica imamo u životima. Naravno da mi je drago što smo obojica zajedno bili deo tako velikog uspeha, što smo podelili tu radost. To je za svakog od nas nezaboravno iskustvo, čast nam je što smo deo ovakve generacije fudbalera. Inače sa tog putovanja pamtimo i neke manje lepe trenutke. Pošto smo i tamo bili cimeri u sred neobaveznog razgovora osetili smo jak potres, sve oko nas se zaljuljalo. Trebalo nam je nekoliko trenutaka da shvatimo da je to bio jak zemljotres, nešto na šta nismo navikli ovde – rekao je Zvezdin napadač.
- Slavlje kada smo se vratili u Beograd je nešto što ću pamtiti do kraja života, to je bio osećaj koji ne može da se opiše rečima. Od trenutka kada smo stigli u Beograd svuda su bili ljudi koji su želeli da nam čestitaju i da nas pozdrave. Kada smo izašli na balkon svi smo videli koliko ovde ljudi vole fudbal i koliko smo radosti doneli svima u zemlji – rekao je mladi bek.
Nadaju se da će novi zajednički trofej osvojiti uskoro.
- Za sada sve ide po planu, obojica smo uz ekipu, vredno radimo i očekujemo svoju šansu. Tu smo da se nametnemo dobrim i predanim radom, da pomognemo ekipi koliko možemo i nadamo se da ćemo ovog proleća postati šampioni Srbije. Bilo bi zaista zanimljivo da i to uradimo zajedno. Prošli smo dosta zajedničkih trenutaka, mnogo uspeha i pobeda proslavili zajedno, kako u fudbalu, tako i u životu – rekao je Ilić.
Rođeni su istog datuma i to im u pojedinim trenucima predstavlja problem.
- Kada smo na treningu i treba nešto da uradi najmlađi igrač u timu nas dvojica uvek igramo „Papir, kamen, makaze” i ko izgubi mora da odradi zadatak jer nikako drugačije ne možemo da utvrdimo ko je mlađi od nas dvojice pa saigračima to ume da bude zanimljivo – ispričao je Milošević.
Već dugi niz godina dvojica Stefana su cimeru u karantinu.
- Ne postoji ništa što me nervira kod njega, mislim da sam ja mnogo gori cimer. Možda nekad radim stvari koje bi mene nervirale da sam na njegovom mestu, ali on se ne žali – rekao je Zvezdin bek.
- Stefan voli malo više da priča telefonom, ali mi to ne smeta, navikao sam vremenom. Uvek me pita da li smeta i izvini se, ali to je navika koju ne menja – otkrio je mladi napadač.
Jedan drugom predviđaju duge i uspešne karijere.
- Stefan je dosta brz, ima dugačak korak što je velika prednost za napadača, a ima i izvanrednu igru glavom. Kako i sam dobacuje, u igri bi mogao da popravi udarac levom nogom – rekao je Milošević.
- Njegov glavni kvalitet u igri je centaršut i to što se dosta priključuje napadu, to ne rade mnogi bekovi. Što se tiče slabijih strana ja ih ne vidim, smtram da samo treba da nastavi ovako da radi na sebi i da mu je uspeh zagarantovan – rekao je Ilić.