Vladimir Petrović rođen je 1. jula 1955. godine u Beogradu, a u fudbalskom svetu poznat je pod nadimkom Pižon, što u prevodu sa francuskog jezika znači „golub“.
Bogata igračka, kasnije i trenerska karijera učinila ga je jednom od najcenjenijih ličnosti iz sveta fudbala u našoj zemlji. Veliki deo karijere proveo je u našem klubu gde je stekao počasnu titulu četvrte Zvezdine zvezde, odnosno, ušao je među pet najboljih igrača koji su ikada igrali u Crvenoj zvezdi. Takođe, važi za jednog od najmlađih debitanata u najtrofejnijem srpskom klubu, jer je 1971. godine, dakle kao šesnaestogodišnjak prvi put nastupio za seniorski tim. Osvojio je jedanaest domaćih trofeja, pet titula i šest nacionalnih kupova, a veliki žal ostao je zbog izgubljenog finala kupa UEFA 1979. godine protiv Borusije iz Mehengladbaha čiji je akter takođe bio. Ukupno je crveno - beli dres oblačio četristo devedeset sedam puta. Posle jedanaest godina na Marakani, otisnuo se u London, gde je za tamošnji Arsenal igrao jednu sezonu. Inostranu karijeru nastavio je u francuskoj igrajući za Brest i Nansi, odnosno belgijske velikane Antverpen i Standard iz Liježa.
U dresu sa nacionalnim obeležjem nastupao je trideset i četiri puta. Postigao je pet golova, i učestvovao na svetskim prvenstvima 1974. i 1982. godine. Reprezentativnu karijeru završio je sa dvadeset sedam godina, na meču protiv selekcije Norveške u Oslu, u okviru kvalifikacija za evropsko prvenstvo 1984. godine.
U trenerskom poslu takođe je zabeležio zapažene rezultate uglavnom trenirajući Crvenu zvezdu, klub u kome je stekao i igračku afirmaciju, da bi 15. septembra 2010. izabran za selektora najboljeg tima reprezentacije Srbije.