Vladica Popović je rođen 17. marta 1935. godine u Zemunu (Kraljevina Jugoslavija) kao Vladimir Popović, a poznatiji je po nadimku Vladica. Svojevremeno istaknuti fudbaler i trener Crvene zvezde i jugoslovenski reprezentativac.
Trenersku karijeru je započeo u Venecueli 1970. godine (Portugeze, Deportivo Italija). Kasnije odlazi u Kolumbiju, gde je bio državni prvak sa tri kluba - Santa Fe, Nacional Medeljin i Deportivo Kali. U domovini je vodio Napredak, Trepču iz Kosovske Mitrovice i banjalučki Borac. U Crvenoj zvezdi je bio član stručnog štaba, a šef u sezoni 1991/92, kada je naš najtrofejniji klub trijumfovao u Interkontinentalnom kupu (1991.) i postao prvak Jugoslavije (1992.). U finalu Interkontinentalnog kupa, 8. decembra 1991 u Tokiju, Crvena zvezda je u finalu ubedljivo pobedila čileanski Kolo Kolo (3:0) i posle titule evropskog šampiona, iste godine je postala i prvak sveta. Vladica Popović je bio i trener u reprezentaciji Srbije i Crne Gore i selektor Perua.
Bio je odbrambeni igrač, a u Crvenoj zvezdi je od juniorskih dana. Za naš najtrofejniji klub je odigrao 499 utakmica (221 prvenstvenu) i postigao 38 golova. Kao Zvezdin igrač je učestvovao u osvajanju četiri titule prvaka i tri Kupa Jugoslavije. Kao internacionalac je igrao za nemačke klubove Štutgart i Štutgart kikers i Deportivo Kanarias iz Venecuele (1968-69).
Trofeji: Interkontinentalni kup (1991.) i jedno prvenstvo (1992.). Vladica Popović je za reprezentaciju Jugoslavije odigrao 20 utakmica, a bio je učesnik dva Svetska prvenstva (1958, 1962.). Na šampionatu u Čileu 1962, kada je Jugoslavija bila četvrta, bio je jedan od najboljih igrača u našoj selekciji.
Dok je predsednik našeg najtrofejnijeg kluba bio Vladan Lukić, krajem maja 2009, Vladica Popović je postao član Upravnog odbora Crvene zvezde.
Preminuo je 10. avgusta 2020. godine u Beogradu.
Trofeji: Interkontinentalni kup (1991), jedno prvenstvo (1992).